Dugo sam se krio iza šešira, ne zato što me je strah od batina, ne plašim se uvređenih muzičara i njihovih fanova koji bi me ugazili zbog kritike, već zato što sam sklon ilegalnim aktivnostima, pa zašto olakšavati posao mlohavim organima reda.
Šešir je i dalje tu, ali se isopd njega čuje moj glas. Prvi put u etru digitalne radio stanice „Radio Dogvila„.
Zahvaljujući projektu „Sobakaisti“ i mojoj ludosti da se i dalje guram u alternativnu scenu, pokrenuli smo podkast emisiju „Šta slušam, a šta mi se dešava“ gde ću objavljivati tematske emisije u kojima ću iznositi svoje stavove o muzici, pričati priče sa scene, prenositi doživljaje sa festivala, intervjuisati muzičare i ljude sa scene i, što je najvažnije, puštati raznovrsnu i kvalitetnu muziku.
Moram sam da iskoristim prvu epizodu da nahvalim šešir moj i ispričam neke od dogodovština iz dosadašnjeg rada, ali to je samo probna epizoda nakon koje stiže onaj glavni program. U ovoj epizodi pominjem neke drage ljude, prisećam se nekih situacija i momenata koji su bili važni za moju karijeru r’n’r novinara i pozivam se na tekstove koje sam skoro potpuno zaboravio.
Za one koji žele da se uvere da nisam sve izmislio i da iza mene stvarno postoji neka istorija, evo linkova do tekstova koje pominjem. Pošto smo menjali domen, a ja sam previše lenj da sad dopunjavam sve linkove i fotke, neki od tekstova imaju praznine i sjebane linkove:
- Prvi tekst na blogu bio je posvećen bendu La Strada i njihovom istoimenom albumu. Tada sam još pokušavao da zvučim pametno i da pronađem u muzici nešto što drugi nisu. Bio sam glup, ali bolje je početi tako, pa skapirati, nego odustati samo zato što si glup. Evo teksta, čitajte ga uz muziku.
- Drugi tekst koji pominjem je moje zvanično probijanje u ulozi rokenrol novinara. Mesto gde se bendovi, a i novinari, testiraju su demo festivali, a ovo je bio moj prvi demo festival – Belgrade Demo Fest Live. Zahvaljujem se i ovim putem Aleksandru Šarčeviću i njegovom skautskom talentu da prepozna nešto novo i interesantno. Godinu dana posle prvog teksta bio sam u žiriju poslednjeg BDFL-a, a za uspomenu su ostala 4 teksta.
- Odlazak u Sombor na „Green Town Jazz Fest“ je bio prvi test za hibridni žanr muzičkog putopisa od kojeg je ostao ovaj tekst i uvek drago sećanje na susret sa Azzom. U tekstu pominjem drveni nakit koji pravi zajedno sa svojom devojkom, pa evo linka i do njihove stranice – Woodhism.
- Pravi muzički putopis i zrelije pisanje o gradovima kroz muziku je došlo sa odlaskom na „Lake fest“. Evo teksta iz kojeg je pasus koji čitam u epizodi. Opet se zahvaljujem Dragani na njenom komentaru i ohrabrenju, da nije bilo toga, godinama ranije, možda danas ne bi bilo emisije.
- Španija, zemlja obećana, a Kadis mesto za koje nekad sumnjam da sam ga samo istripovao. Ipak, postoje 3 teksta kao dokaz da sam stvarno bio tamo.
- Novi Sad kojem želim da se vratim, ovog puta mnogo pametniji i bolji. Razglednica, zajedno sa fotkom murala koji sam pomenuo u emisiji, može se naći ovde.
- Iz 2018-te, koja je bila prilično zajebana za preživljavanje, ostali su neki od meni najdražih i najboljih tekstova. Serijal o Bunt Rok emisiji je nanizan od ovog teksta pa na dalje. Tekst o najboljem kantautorskom festivalu „Exposure Music Festival“, zbog kojeg sam dobio prvu pretnju tužbom, možete pročitati ovde (uz dodatne pozdrave Vedranu Ivoreku i Suncu. Za kraj zajebane godine, jurio sam za bendom „Repetitor“ na njihovoj zagrebačkoj tronoćnoj turneji, sa koje sam doneo 3 teksta, od kojih je samo jedan o svirci.
- Serijal „Priče o spotovima“ možete naći na ovom linku.
Molim onu novu publiku koja nije navikla na moju hvalisavost da ne zameri, jer biće toga još puno u budućnosti, ali obećavam da će muzika uvek biti u prvom planu.
Potrudiću se da budem ažuran sa epizodama, nadam se mnogo ažurniji nego sa tekstovima, a pozivam vas sve, evo – vučem vas za rukav i kragnu, komentarišite objave, slobodno napišite šta vam se sviđa, a šta ne, pošaljie mi ideje i muzičke predloge.
Jako je korisno i ako šerujete i lajkujete, to je za dž, a nama koristi za statistiku i buduće kurčenje.
Vidimo se na svirkama, čujemo se na sluškama.
Jedva čekam napravit dicu da bi ovo sluđali sa ogromnom strašću i da im život znači. Mislim, oprosti druže, al 25 godina se šunjam po Dubrovačkim ulicama i rijetko šta me oduševi. Mogu reći da je ovo jako kvalitetno i da će mnoge klinke pušiti prvu cigaru (ili nedajbože kurac) u bliskom proksimitetu sa ovim podcastom.
nedajbože kurac
hvala na komentaru, Kučak!
backflash je smeće
Backflash je avangarda.